|
|
|
18. studenoga 2001. |
 |
| |
ISTRAŽIVANJE UMA NA
BLIZANCIMA
Inteligencija? Zasluga je samo mame i tate
Inteligencija se nasljeđuje, sredina joj jedva što doda. Ova
vijest - da nije objavljena u uglednome časopisu kao što je "Nature
Neuroscince" - ne bi bila smatrana ozbiljnom. Desetljećima se
raspravlja o temi je li važnija priroda ili kultura, jesu li geni
važniji od svijeta u kojemu se živi? Gotovo da je u ovoj raspravi
prevagnula kultura, osobito kad je riječ o mozgu. Međutim, neurolog
Paul Thompson, sa sveučilišta California u Los Angelesu, ide
suprotnim smjerom: genetsko naslijeđe znači vrlo mnogo - kaže on - a
osobito dolazi do izražaja u moždanoj kori, to jest u evolucijski
najnovijem dijelu ljudskog mozga, onom dijelu koji nadzire
najsloženije čovjekove spoznajne djelatnosti. Američki su neurolozi,
predvođeni Thompsonom, izradili genetske mape mozga i čini se da su
genima oblikovane najvećim dijelom Brocova i Wernikeova zona, tj.
one zone koje su smještene u frontalnom dijelu moždane kore i koje
su odlučujuće za kontrolu artikuliranoga govora.
Dokazi za ovu tvrdnju izvedeni su iz istraživanja što ga je
provela skupina iz Los Angelesa u suradnji s jednom finskom
skupinom, sa sveučilišta u Helsinkiju, na 40 odraslih blizanaca. Od
tih je dakle 10 jednojajčanih, začetih u jednom jajašcu, a 10
dvojajčanih blizanaca, začetih u dva različita jajašca od dva
različita spermija. Prvi, jednojajčani blizanci imaju istovjetnu
genetsku baštinu, a drugi, dvojajčani, samo polovično istu.
Rezultati testova i prikazi dobiveni magnetskom rezonancijom
omogućili su izradbu trodimenzionalnih genetskih mapa mozga iz kojih
su učenjaci izveli lavovski dio svojstava kojima geni utječu na
značajke frontalnog dijela moždane kore, a time i na govorne i
spoznajne sposobnosti - piše Marina Verna.
Rezultati što su ih dobili ovi istraživači idu usuprot dosad
važećim spoznajama, što će sigurno izazvati sporenje. No već se mogu
nazrijeti i praktične primjene ovih rezultata, što bi ih moglo
učiniti korisnima: mogle bi se na temelju njih izraditi genetske
mape za utvrđivanje podložnosti neke osobe bolestima i poremećajima,
koji pogađaju moždanu koru.
Premda ih ima na desetke tisuća, geni
ipak nisu dovoljni za vođenje svih raznovrsnih ponašanja koja se
manifestiraju tijekom jednog života. Osobito kad je riječ o mozgu. U
nižih životinja moždani su tokovi prilično kruti, a sredina ih malo
mijenja. Rezultat su stereotipizirana ponašanja, koja se malo
razlikuju od primjerka do primjerka. Što se više ide u smjeru
evolucijske ljestvice, sve značajnijim postaju veze koje se
uspostavljaju među neuronima, a koje su izvanjski izazvane. No kod
čovjekolikih majmuna i kod čovjeka dolazi se do jednog iznenađenja:
broj je gena gotovo jednak. Pa ipak složenost mozgovnih sposobnosti
ovo dvoje sisavaca nije usporediva. U čemu je razlika? Upravo u
vezama neurona. Svaki osjet, svako iskustvo, svaki događaj stvaraju
nove veze, koje pak, sa svoje strane, stvaraju nove. Moždani
tokovi/spojevi u čovjeka toliko su jako složeni da bi im geni mogli
planirati cijelu aktivnost: upravo količina neuronskih veza/spojeva,
koja prevagnjuje nad količinom gena, upravlja funkcijama uma.
Mozak je otprilike kao amorfni blok mramora, što će poprimiti
onaj oblik koji će mu dati kipar: geni su bezoblična masa, koja čeka
iskustvo, kao što mramor čeka dlijeto. Bez iskustva koje stvara
veze, geni ne bi uspjeli razviti sve raznolikosti koje su u njihovoj
potenciji. Thompson obrće ovaj ustroj i umne funkcije smješta u vrlo
strog okvir determinizma. Nedvojbeno je da će mnogi to osporavati.
(RI)
Dr. MATE GRANIĆ, BIVŠI MINISTAR
VANJSKIH POSLOVA
Volim šetati grobljem
Jeste li tijekom Tuđmanove vladavine
bili prisluškivani?
- Nakon potpisa Washingtonskog
sporazuma 1993. godine - protiv kojega je bila radikalna
hercegovačka struja predvođena Matom Bobanom - bio sam povremeno
prisluškivan, a dobivao sam i osobne prijetnje. Od 1996. nadalje
ilegalno sam, vrlo često, prisluškivan, zajedno sa suradnicima.
Kako ste to doznali?
- Izvještavali su me ljudi iz
obavještajnih službi koji se s tim nisu slagali ili im se to gadilo.
U to su bili umiješani i SIS i SZUP.
Markica Rebić tvrdi da niste bili pod
paskom SIS-a?
- To je poluistina. Ja sam se, naime, dva ili tri puta doista
našao na Mirogoju s pukovnicima Lacom i Ljubičićem...
Zašto na groblju?
- Stanujem u blizini, a i volim se
šetati grobljem, to i danas
radim. | |
|
